Ostali nazivi: Presenilna demencija, Alzheimerova bolest
Dok je 1906. g. Alois Alzheimer (1864.-1915.) opisivao po prvi puta sindrom demencije, nije mogao “ni sanjati” da će psihički poremećaj, koji je po njemu dobio ime, biti proglašen vodećom bolešću današnjice. Rijetko spominjana, a još rjeđe dijagnosticirana (stotinjak u literaturi opisanih slučajeva), Alzheimerova bolest, šezdesetih godina prošlog stoljeća, biva prepoznata kao oboljenje koje se do tada dijagnosticiralo i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija, te kao kronični organski psihosindrom.
Danas se smatra da od te bolesti boluje od 1-3% ukupnog svjetskog pučanstva, a da je broj oboljelih u stalnom porastu.
O bolesti
Alzheimerova bolest je ireverzibilno i napredujuće degenerativno oboljenje stanica moždane kore i okolnih struktura (neurofibrilarna degeneracija + senilni plakovi), još uvijek nepoznatog uzroka, koje dovodi do niza biokemijskih poremećaja i posljedičnih psihičkih simptoma. Uspostavlja se sindrom, Alzheimerova demencija. Klinički početak navedenog psihičkog poremećaja je najčešće postupan, neprimjetan, a simptomi se u početku pripisuju staračkoj zaboravljivosti. Potom se javljaju smetnje orijentacije u vremenu i prostoru, promjene u ponašanju i karakteru, iskrivljena percepcija okolnih događanja, smetnje spavanja, manjak svake inicijative, potištenost, strah.
Sposobnost svakodnevnog samostalnog funkcioniranja sve je ograničenija, zapuštaju se stečene higijenske navike. Oboljeli svakim danom postaje sve ovisniji o drugima.
Početak bolesti, iako puno rjeđe, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi bolesti javljaju se od jedanput, neočekivano i naglo, najčešće istovremeno sa nekim tjelesnim oboljenjem ili emocionalnim šokom. Pacijent postane smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećena je percepcija, mišljenje, emocije, ciklus budnost-spavanje. Navedeno stanje se naziva delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.
Dijagnoza
Dijagnoza Alzheimerove demencije se danas postavlja prvenstveno na osnovu kliničke slike, heteroanamnestičkih podataka te pomoćnih psihometrijskih metoda (MMSE). U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG, CT, PET i MR. Terapijske mogućnosti su još uvijek veoma skromne i usmjerenu su prvenstveno ka ublažavanju akutnih simptoma oboljenja. Lijek za Alzheimerovu bolest/demenciju još nije pronađen.
