Bolesti dojke

Bolesti dojke mogu se podijeliti u dobroćudne i zloćudne (rak dojke). U dobroćudne bolesti dojke ubrajaju se ciste, kvržice, fibroadenomi, iscjedak iz bradavice, infekcije i ginekomastija. Bol u dojci, ciste, te nedefinirane kvržice često se pojavljuju zajedno i obuhvaćene su zajedničkim nazivom fibrocistične bolesti. Mala je vjerojatnost da su fibrocistične bolesti povezane s opasnošću od pojave raka dojke.

Mastalgija

Najčešći dobroćudni poremećaj dojke je mastalgija, bol u dojci. Bol može biti povezana s menstrualnim ciklusom ili pojavom opipljivih cista u dojci, kada se bol može olakšati aspiracijom ciste s iglom. Kod žena mlađih od 30 godina nije potrebno raditi citološku analizu aspirirane tekućine (analiza stanica dobivenog uzorka, radi otkrivanja eventualnih patoloških, zloćudnih stanica), no ukoliko je tekućina krvava ili se ubrzano ponovno nakuplja, treba posumnjati na rak u samoj stjenci ciste i u tom slučaju odstraniti cijelu cistu.

Fibroadenomi

Fibroadenomi su dobroćudni tumori koji se najčešće razvijaju kod mladih žena, često i tinejdžerki. Mogu se zamijeniti s rakom dojke, no bolje su ograničeni i pokretni pri opipu. Mogu se odstraniti kirurški u lokalnoj anesteziji, no često recidiviraju.

Iscjedak iz bradavice

U manje od 10% slučajeva iscjedak iz bradavice predstavlja patološki znak Ukoliko je iscjedak krvav uzrok može biti intraduktalni papilom. U postavljanju dijagnoze i lokalizaciji tvorbe pomažu osim palpacije i rutinska ili kontrastna duktografijska mamografija. Ako se ovim pretragama ne otkrije rak dojke, znači da je uzrok iscjetka vjerojatno dobroćudan. Mliječni iscjedak kod žena koje nisu upravo rodile razlog je za endokrinološku obradu.

Infekcije

Infekcije dojke su rijetke, osim u postporođajnom dobu ili uslijed ozljede. Ako se javi u drugim okolnostima, treba ispitati eventualne poremećaje, kao i mogući rak.

Ginekomastija

Povećanje muške dojke tijekom puberteta je normalno i obično prolazno, a slične promjene mogu se javiti i tijekom starenja. Može biti jednostrana ili obostrana, a kod oba spola može biti uzrokovana uzimanjem lijekova ili endokrinim poremećajima. Ultrazvukom testisa otkrivaju se tumori testisa koji izlučuju estrogen, a kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) trbuha mogu otkriti eventualne tumore nadbubrežne žlijezde koji luče estrogen. U većini slučajeva nije potrebno liječenje.

Rak dojke

Prisutnost raka dojke u obiteljskoj anamnezi (podaci o bolestima u obitelji) povećavaju rizik nastanka raka dojke (ukoliko se radi o sestri, majci, kćeri). Rizik je povećan i kod žena s postojećim in situ ili invazivnim karcinomom. Povećana je opasnost i kod žena s ranom pojavom prve menstruacije, kasnom menopauzom ili prvom trudnoćom u kasnijoj životnoj dobi (iznad 30.). U više od 80% slučajeva slučajno se otkriva kao kvržica. Nalaz pri pregledu otkriva masu jasno različitu od okolnog tkiva dojke. Uznapredovali oblik karakteriziran je pričvršćenoću za stijenku prsnog koša ili kožu iznad. Ukoliko su zahvaćeni i aksilarni limfni čvorovi (ispod pazuha), te povećanje supraklavikularnih i infraklavikularnih (iznad i ispod ključne kosti), mala je vjerojatnost izliječenja kirurškim zahvatom. U terapiji se još koriste i zračenje, te kemoterapija. Za postavljanje dijagnoze koristi se biopsija tkiva, mamografija, aspiracija iglom i citološka analiza dobivenog uzorka. Za prevenciju raka dojke važan je samopregled, redoviti pregled onkologa (ginekologa), te mamografija i ultrazvuk učestalošću s obzirom na dob (iznad 40, svakih 1-2 godine, ovisno o nalazu).

Karcinoma in situ

Češći je u mlađim dobnim skupinama, a današnji postotak od više od 15% učestalosti u SAD-u, rezultat je boljeg pretraživanja (skrining) pacijentica. Ovaj karcinom se u potpunosti nalazi unutar kanalića dojke, bez invazije okolnog zdravog tkiva.

Duktalni karcinom in situ

Ovaj se oblik pojavljuje u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena, opipljiva je masa i često je ograničen na samo jedan kvadrant dojke. Čini 43% dijagnosticiranih raka dojke u žena od 40 do 49 godina, i 92% u žena od 30 do 39 godina. Ukoliko se ne liječi, velika je vjerojatnost razvoja invazivnog karcinoma, no budući je lokaliziran, može se u potpunosti operativno odstraniti.

Lobularni karcinoma in situ

Otkriva se obično slučajno jer ne stvara nikakvu opipljivu masu, najčešće u premenopauzalnih žena. Između 25 i 35% bolesnica s ovom dijagnozom razvija invazivni oblik karcinoma nakon pritajenosti (nekad i do 40 godina). Jednako učestalo se pojavljuju na obje strane.

Invazivni duktalni i lobularni tumori

Ovo su najčešći tipovi invazivnog raka, oko 90%, i imaju lošiju prognozu.

Dijagnostika

U slučaju postojanja promjene na dojkama treba posjetiti liječnika. Nekoliko se dijagnostičkih metoda koristi u otkrivanju karcinoma dojke. Mamografija je rendgenski pregled koji ga može otkriti dok je premali da se opipa u dojci. Koriste se i ultrazvuk i magnetna rezonancija dojki, obično kod žena mlađe dobi. Potrebno je napraviti biopsiju pronađene solidne tvorbe. Uzimanjem uzorka tkiva može se potvrditi dijagnoza i odrediti tip i proširenost tumora, što je vrlo bitno za liječenje karcinoma. Također, određuje se prisutnost estrogenskih ili progesteronskih receptora na stanicama tumora kako bi se odredio način na koji hormoni utječu na njegov rast.

Liječenje

Liječenje najviše ovisi o stadiju bolesti. Kirurška terapija uključuje mastektomiju (kojom se odstranjuje cijela dojka) i poštednu operaciju dojke (kojom se odstranjuje samo dio tkiva dojke). Najčešće se kombinira sa zračenjem, kemoterapijom ili hormonskom terapijom, čime se pokušavaju ubiti tumorske stanice ili spriječiti rast tumora. Ako se na vrijeme otkrije, karcinom dojke izlječiv je u gotovo 90% slučajeva.

IZVOR