Narkomanija predstavlja zavisnost od psihoaktivnih supstanci koja se manifestuje kao ponavljano uzimanje droga. Ovo dovodi do izuzetno negativnih i dugotrajnih posljedica, kako na fizičkom tako i na psihičkom planu.
Kako prepoznati narkomaniju?
Za narkomaniju je karakteristično postojanje neutoljive želje za uzimanjem droga, koje se moraju „nabaviti po svaku cijenu“. Vremenom su potrebne sve veće količine supstance kako bi se osjetili željeni efekti, a posljedica svega je da se stvara zavisnost, koju je na kraju neophodno liječiti.
Zavisnost može biti psihička i fizička ili i jedna i druga, a ukoliko dođe do naglog prestanka konzumiranja droge, javlja se apstinencijalna kriza koja je izuzetno neprijatna i teško se podnosi bez stručne pomoći.

Zavisnici se prepoznaju jer često dolazi do drastične promjene ponašanja, druže se sa ljudima sličnim sebi i kreću se u krugovima u kojima je razmena i konzumiranje droga uobičajena stvar. Dolazi do zapostavljanja obaveza, često se pozajmljuje novac od drugih ili se čak krade, a laži su dio njihovog svakodnevnog života. Nerijetko dolazi do učestvovanja u kriminalnim aktivnostima, poput krađa i razbojništva.
Život sve više počinje da gubi smisao jer jedina bitna stvar postaje nabavka droge, a to nerijetko dovodi do tragičnih ishoda.
Upravo zato je liječenje narkomanije veoma bitno jer predstavlja šansu za jedan novi početak.
Kako dolazi do narkomanije?
Kada je zloupotreba droga u pitanju najčešće postoje faze kroz koje svaki zavisnik prolazi.
Za prvu fazu je karakteristična radoznalost i nedovoljna informisanost u vezi psihoaktivnih supstanci.
U drugoj fazi ljudi imaju prvi kontakt sa drogom. Obično smatraju da to ne predstavlja ništa strašno niti da to može da ugrozi njihovo zdravlje.
Treća faza je faza eksperimentisanja, u kojoj ljudi aktivno koriste droge kako bi osjetili njene pune efekte.
U četvrtoj fazi javlja se izrazita žudnja i zloupotreba droge. Dolazi do promjene odnosa prema psihoaktivnoj supstanci koja počinje da se koristi sve češće i više nije vezana samo za društvene situacije. Zavisnik sve više gubi kontakt sa pređašnjim životom i dolazi do zapostavljanja porodičnih i društvenih obaveza.
U petoj fazi zavisnik je preokupiran drogom i gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Sve aktivnosti koje preduzima usmjerene su ka nabavci supstance, a ukoliko se ona ne nabavi, dolazi do apstinencijalne krize.
Vremenom se dešava da ljudi prelaze na sve teže droge, tjelesno i psihički propadaju i sve je teže izvući se iz ovog „začaranog kruga“.