Ostali nazivi: Gojaznost, Debljina
Kada količina kalorija unesenih u organizam prekorači količinu potrošene energije, tijelo pohranjuje višak kalorija u stanice masnog tkiva.
Što uzrokuje pretilost?
Najvažniji uzroci pretilosti su kulturološki utjecaji na prehrambene navike i tjelesnu aktivnost. Istraživanja pokazuju da su slatki napici i voćni sokovi glavni krivci pretilosti u mladih.
Na medijske izazove (TV, reklame) posebno su podložna djeca, dok kultura i obrazovni sustav nude vrlo malo zdravih zamjena. Vrijeme odmora i rada sve se više provodi u mirovanju, jer se ljudi koristeći automobile, gledajući TV, igrajući videoigre i radeći za računalom premještaju iz jednog sjedećeg položaja u drugi.
Moždana regulacija metabolizma i ponašanja
Težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa. Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama.
Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice. Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju.
Genetski faktori
Genetski faktori utječu na metabolizam masti i reguliraju hormone koji utječu na apetit i vjerojatno imaju neku ulogu u 70% slučajeva gojaznosti. Veliki broj genetskih varijacija utječe na podložnost gojaznosti. Nasljedni faktori mogu uključivati način distribucije masnoće, brzinu metabolizma, energetske reakcije na pretjerano jedenje, omiljenu hranu itd. Oni su direktno odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti. Premda genetske abnormalnosti utječu na lakše ili teže mršavljenje, dominantnost gojaznosti zadnjih 20 godina u dramatičnom je porastu, dok se geni tako brzo nisu mogli promijeniti. Metabolizam čovjeka razvio se tako da može konzervirati energiju i pohraniti masnoće u periodima gladovanja. Gojaznost se najčešće javlja u ljudi normalne fiziologije koji žive u industrijaliziranim zemljama s obiljem hrane, pa nije problem potrošiti premalo energije za sagorijevanje viška kalorija.
Prema jednoj teoriji šećerna bolest tipa 2 i pretilost, koja je obično popratna pojava ovog poremećaja, potječu od genetskih radnji koje su nekoć bile neophodne za opstanak. Neki stručnjaci tvrde da postoji tzv. “štedljiv” gen koji regulira protok hormona radi prilagodbe sezonskim promjenama. Kod nekih nomadskih naroda hormoni se oslobađaju tijekom sezona u kojima su količine hrane bile oduvijek male, što je rezultiralo otpornošću na inzulin i učinkovito pohranjivanje masti. Ovaj je proces obratan u sezonama kada je hrane u izobilju.
Kako je hrana s visokim sadržajem ugljikohidrata i masti suvremenom industrijalizacijom postala raspoloživa tijekom cijele godine, ovaj gen više ne služi svojoj svrsi nego postaje štetan jer se masti prvobitno pohranjivane za periode gladovanja, ne troše. Ova teorija mogla bi objasniti veliku učestalost šećerne bolesti tipa 2, gojaznost među domorodačkim američkim plemenima s nomadskom povijesti, kao i zapadnjačke prehrambene navike.
Tradicionalna hrana s niskim sadržajem masnoća i visokim sadržajem vlakana (kukuruz, grah i žir) kojom se nomadski narod hranio vjerojatno je štitila ovu genetski osjetljivu populaciju od čestih slučajeva gojaznosti i dijabetesa tipa 2, što danas više nije slučaj. Neke genetske mutacije koje su se donedavno dovodile u vezu sa specifičnim slučajevima gojaznosti uključuju onu koja vjerojatno povećava broj i veličinu masnih stanica i povezuje se s masivnom gojaznosti. Drugi gen se zove receptor melanokortina 4 i ima glavnu ulogu u prekidanju potrebe za jedenjem, a kojega u nekim obiteljima sa slučajevima gojaznosti nema.
Ostali uzroci pretilosti
Prekomjernoj težini doprinosi čitav niz zdravstvenih stanja, premda su ona rijetko njezin primarni uzrok. Pacijenti s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom ne dobivaju previše na težini, a i to je uglavnom akumulirana tjelesna tekućina. Cushingova bolest je rijetka, a uzrokovana je visokim razinama steroidnih hormona koji dovode do gojaznosti, mjesečastog oblika lica i gubitka mišićnog tkiva. Pretilost se povezuje i s policističnim ovarijskim sindromom.
Lijekovi i postupci liječenja prekomjerne težine
Lijekovi koji se koriste za smanjenje tjelesne težine zovu se anoreksici. Učinak većine nestaje tijekom vremena, što zahtijeva povećanje doze, a ovo ovisnost i opasnosti. Niti jedan od njih ne uklanja osnovne probleme koji vjerojatno uzrokuju gojaznost. Osim ako nisu propisani od strane liječnika, za skidanje suviška kilograma treba koristiti druge metode koje ne uključuju lijekove. Osim u samo vrlo rijetkim slučajevima, trudnice i dojilje ne smiju nipošto uzimati bilo kakve ljekovite preparate, uključujući biljne i one koji se izdaju bez recepta.
Kirurško liječenje
Liposukcijom se odstranjuju masne stanice s određenih područja, npr. bedara, stražnjice ili koljena, dok se suvišni kilogrami nakon operacije više slažu na drugim lokacijama. Liposukcijom se masno tkivo usisava posebnim aparatom. Bol nakon operacije može biti jaka, a koža se često ne kontrahira, što joj daje mlohav izgled.
Operativno odstranjenje masnog tkiva pogodno je u slučajevima opasne pretilosti. Stručnjaci ga savjetuju samo onima koji imaju BMI iznad 40 i postotak idealne težine veći od 180%, te u slučaju neuspjeha ostalih metoda. U većine pretilih gubitak na težini godinu dana nakon operacije iznosi 50% uz poboljšanje stanja pri svim ostalim popratnim oboljenjima (dijabetes, povišen krvni tlak, apneja u tijeku spavanja, bol u zglobovima i inkontinencija). Povraćanje je najčešća nuspojava. Nakon operacije pacijenti trebaju usvojiti zdrav način života, a dosljednost treba očuvati cijeli život.
Koliko su opasne gojaznost i prekomjerna težina?
Općenito gledano, ispitivanja su pokazala da najmanji rizik od srčanog oboljenja, dijabetesa i nekih tipova karcinoma postoji u ljudi s indeksom tjelesne mase (BMI) od 21-25. Rizik se neznatno povećava kod vrijednosti 25-27, znakovito kod 27-30, a dramatično preko 30. Svatko iz rizične skupine trebao bi voditi brigu o skidanju suviška kilograma. Nije štetna sama prekomjerna težina, nego nezdrava ishrana i slaba pokretnost. Dob može pomoći u definiranju rizika od gojaznosti. Prekomjerno salo kod starijih ljudi može biti hranidbena rezerva i zaštita kostiju u slučaju pada. Gojazna djeca se često doživotno bore sa svojom prekomjernom težinom i vrlo su rizična skupina za obolijevanje od povišenog krvnog tlaka, arterijskih i srčanih oboljenja i oštećenja jetre kad odrastu. Roditeljima treba savjetovati primjenu programa kontrole tjelesne težine kod njihove djece u vidu zdrave ishrane i kretanja.
Bolesti srca, krvnih žila i šećerna bolest
Pretilost je rizični faktor za bolesti srca, povišen krvni tlak, šećernu bolest i moždani udar. Težina koncentrirana na područje abdomena i gornjim dijelovima tijela predstavlja veći zdravstveni rizik od masnog tkiva nagomilanog na bedrima i slabinama.
Povišen krvni tlak
Pretilost je glavni rizični faktor hipertenzije. Što je gore, pretili s visokim krvnim tlakom nalaze se u povećanom riziku od proširenja lijeve srčane klijetke, a to je glavni rizični faktor za srčani udar. Gojaznost može tijekom vremena uzrokovati povišenje krvnog tlaka, mijenjajući fizička svojstva i funkciju bubrega i dovodeći do zadržavanja natrija i vode. Krvni tlak se povećava pokušajima organizma da uspostavi protok tekućina. Čak i umjereno mršavljenje koristi smanjenju krvnog tlaka i rizika od srčanog udara.
Razine kolesterola
Učinak pretilosti na razine kolesterola je složen. Ukupni kolesterol i trigliceridi obično su visoki, dok je HDL (“dobar” kolesterol) nizak.
Otpornost na inzulin i šećerna bolest tipa 2
Pretilost je usko povezana sa šećernom bolešću tipa 2. Skoro 90% šećerne bolesti tipa 2 javlja pretilost i slabu pokretnost za dramatičan porast šećerne bolesti tipa 2 do kojeg je došlo zadnjih nekoliko godina. Oboljeli od ovog tipa šećerne bolesti obično imaju normalnu ili povećanu razinu inzulina, hormona odlučujućeg za metabolizam šećera. Međutim oni ne mogu koristiti inzulin, pa se nalaze u tzv. stanju otpornosti na inzulin, za koje danas mnogi stručnjaci smatraju da je neovisan faktor za srčano oboljenje.
Karcinom
Prekomjerna težina može biti veliki faktor rizika za pojavu karcinoma jednjaka, posebno kod mladih nepušača. Gojazne žene u odnosu na mršave 2-3 puta su u većem riziku obolijevanja od karcinoma maternice i žučnog mjehura (masno tkivo luči dodatne količine estrogena, hormona koji se smatra jednim od uzroka tih karcinoma). Gojazni muškarci vjerojatnije će prije oboljeti od karcinoma debelog crijeva i prostate.
Mišići i kosti
Gojaznost je za kosti i mišiće stresna, a deblji ljudi su podložniji dobivanju hernije, bolima u predjelu križa i pogoršanju artritisa.
Žučni kamenci
Učestalost žučnih kamenaca veća je kod gojaznih žena, nego muškaraca. Rizik stvaranja kamenca posebno je velik kod prebrzog mršavljenja.
Reprodukcijski i hormonalni problemi
Žene koje nakon 18. godine dobiju na težini u većoj su opasnosti od dobivanja tumora maternice. Abnormalne količine tjelesne masnoće, 10-15% previsoke ili preniske, mogu doprinijeti neplodnosti u žena. Kod muškaraca gojaznost može pogodovati smanjenju razina testosterona. Višestruki su opasni učinci pretilosti u trudnoći: povišen krvni tlak, šećerna bolest u trudnoći, infekcije urinarnog trakta, tromboza, produženi porođaj, veća stopa smrtnosti ploda u kasnijim stadijima trudnoće i carski rez. Novorođenčad gojaznih majki također je u većoj opasnosti od defekta u razvoju koji zahvaća mozak ili kralježnicu. Nadomjesci folne kiseline, obično učinkoviti u sprečavanju ovih stanja, ne moraju biti tako učinkoviti u žena prekomjerne tjelesne težine.
Hipoksija
Gojazni ljudi su u opasnosti od hipoksije, stanja u kome nema dovoljno kisika za zadovoljenje tjelesnih potreba. Gojazni trebaju ulagati veći napor za disanje, mišići su im preslabi, a plućni kapacitet sve slabiji. Pickwickov sindrom, nazvan prema gojaznom liku iz Dickensove novele, se javlja u teškoj gojaznosti, kada manjak kisika uzrokuje duboku i kroničnu nesanicu i konačno prestanak srčane funkcije.
Apneja i poremećaji spavanja
Gojazni ljudi i oni koji imaju običaj pridrijemati, brže tonu u san i spavaju duže tijekom dana. Međutim noću im treba više vremena da zaspu, a spavaju manje od ljudi normalne tjelesne težine. Gojaznost je posebno povezana s apnejom, do koje dolazi kada se gornje nepce u stanju spavanja opušta i spušta, blokirajući privremeno prolaz zraku. Neki ljudi nisu svjesni ovog stanja nego samo blijedih simptoma, kao što su jutarnja glavobolja, umor i nervoza. Apneja u snu je radi pospanosti tijekom dana povezana s većim rizikom od srčanih aritmija, moždanog udara, zatajenja lijevog srca, te s prometnim i ostalim nezgodama.
